Trebaju li zaposlenici znati plaću svojih kolega?
Zvuči ludo, ali neki poslodavci tvrde da transparentnost može učiniti čuda za kulturu poduzeća.
Većina poduzetnika radi pod pretpostavkom da je uvid u plaće najbrži način za poticanje revolta kod zaposlenika. Kada zaposlenici znaju koliko zarađuju njihovi kolege to im daje razlog da traže povišicu koja ne mora uvijek biti opravdana.
Ipak, Joel Gascoigne, osnivač Buffer App, smatra da je otkrio način kako doskočiti tom problemu.
Zapravo, toliko je uvjeren u uspjeh svoje strategije da je napisao i blog u kojem je opisao strukuturu plaće za cijelu svoju tvrtku te pobrojao plaće svojih zaposlenika kao primjer (za što je dobio njihovo dopuštenje).
Gascoigne kaže: "Jedan od razloga zašto je transparentnost toliko vrijedna za tvrtku leži u povjerenju: transparentnost 'hrani' povjerenje, a povjerenje je temelj odličnog timskog rada."
Gascoigne piše o tome da je nekoliko mjeseci uvodio veću razinu transparentnosti na način da je otvoreno govorio o dobiti tvrtke, a uveo je i praksu prema kojoj zaposlenici u kopiju maila moraju uključiti cijeli svoj tim, čak i ako se obraćaju samo jednoj osobi.
Tek nedavno odlučio je napraviti isti pokus s plaćama. Da bi to uspjelo, Gascoigne je znao da struktura plaća mora biti objektiva, utemeljena na stvarnim vještinama, radnom iskustvu i godinama rada zaposlenika, a ne subjektivnim razlozima.
Stoga je razvio sljedeću formulu:
Plaća = vrsta posla x godine rada x radno iskustvo + lokacija (+10.000 dolara ili dodatna vrijednost)
To godišnju plaću definira u rasponu od najnižih 70.000 do gornje granice od 158.000 dolara koliko iznosi njegova plaća.
Tema je, očekivano, izazvala raspravu među poduzetnicima.
"Najgora stvar koja se može dogoditi moralu tvrtke je kada produktivan i talentiran zaposlenik otkrije da je bio potplaćen i to na način da slučajno otkrije kako je njegov manje produktivan kolega preplaćen. Ovo je odlična i jako hrabra ideja!", smatra jedan poduzetnik.
Ne slažu se, naravno, svi. "Nakon 15 godina provedenih u startup tvrtki naučiš da nije svačiji doprinos jednak", napisao je jedan od poduzetnika. "U svakom timu postoji barem nekoliko ljudi koji 'vuku' više od ostalih. Javnom objavom plaća ograničavate svoje mogućnosti kompenzacije podplaćenima. Možda to funkcionira u praksi sada, ali može dovesti i do raspada sustava."
Pristup koji predlaže Gascoigne nije jedinstven. U njujorškoj tvrtki SumAll plaće ne samo da su javne već svaki novi zaposlenik prima onu plaću koju mu odredi tim postojećih zaposlenika.
"Ponekad to izaziva probleme", kaže izvršni direktor Dane Atkinson, "Ponekad se događa da novi kandidat dobije ponudu koja je viša od plaće koju primaju jednako vrijedni zaposlenici unutar tvrtke. Kada se to dogodi o visini plaće odluku donose upravo ti zaposlenici. A ponekad se, koliko god to bilo teško 'probaviti', ispostavi da novi zaposlenici zaista zaslužuju više plaće."
"Upravo zato što je sve toliko transparentno i imamo ovakvu strukturu, ljudi razumiju da postoji granica u visini plaće. Menadžeru je možda teško jer mora voditi razgovore na tu temu, ali u pitanju je odlična praksa za organizaciju" zaključuje Atkinson.
