Cijena kave postala je mjerna jedinica za skupoću određene destinacije
Publika voli ekskluzivnost i ona ih privlači. Skupi šampanjci i auti, skupa hrana i odjeća te ostale skupe stvari jednostavno predstavljaju magnet za publiku.
Je li skupo na moru ili ipak nije, pitanje je sad. Već nam je odavno jasno da se to, kao i sve u svijetu ekonomije, temelji na igri ponude i potražnje. Ako postoji kritična masa ljudi koja će kupovati proizvod po određenoj cijeni, onda proizvod ima takvu cijenu.
Riba na Jadranu drži dobru cijenu i u prvom i drugom mjesecu u godini, ali u sedmom i osmom je najskuplja jer je potražnja ogromna. Smještaj na Hvaru je prilično jeftin u trećem mjesecu, a skup u osmom. Plin nije skup energent, ali ako dođe do političke krize postaje tražena roba i skuplji nego prije… I tako možemo u nedogled.
Cijena proizvoda i usluge je uvijek onolika koliko je netko spreman platiti. S druge strane, postoje mjesta koja su namijenjena za širu publiku i koja imaju drugačije cijene od ekskluzivnih mjesta. To je isto kao što roba široke potrošnje ima drugačiju cijenu od luksuznih proizvoda. Cijena je dio pozicioniranja na tržištu i brendinga. Cijena je, također, zaštita od masovnosti, stoga elitne destinacije u svijetu dižu cijenu da bi se upravo od nje i zaštitile. Publika voli ekskluzivnost i ona ih privlači. Skupi šampanjci, skupi auti, skupa hrana, skupa odjeća i ostale skupe stvari jednostavno predstavljaju magnet za publiku.
Fenomen i prije
I tako je to svugdje. No, u Hrvatskoj je skupoća konstantni medijski fenomen. Ljudi vole govoriti o tome, čitati o tome i komentirati, pa tako i urednici obožavaju tu temu, a posebno u vremenu sezone. Razgovarajući o skupoći u Hrvatskoj s ljudima preko ljeta, doznao sam da gotovo svi imaju različito mišljenje o tome.
Najčešće se spominje kontekst uvođenja eura kao glavnog krivca za poskupljenja jer je donio novu logiku pozicioniranja proizvoda kroz cjenovne razrede. Ipak, oni koji su cijene definirali reći će da nisu imali drugog izbora jer je sve poskupilo. Naravno da je jedan od argumenata i sveprisutna inflacija koja je naglašena nakon izlaska iz pandemije. Naravno i da su ove dvije teme mogle biti kvalitetno iskomunicirane javnim kampanjama kao što je to, primjerice bio slučaj s uvođenjem OIB-a.
Zainteresirani, nažalost, nisu niti mogli doći do kvalitetnih informacija. Ali, ruku na srce, tema skupoće i prije je bila fenomen u Hrvatskoj. Štoviše, već godinama čitamo o cijenama kave u popularnim hrvatskim mjestima, pa je upravo ta cijena kave postala mjerna jedinica za skupoću i ekskluzivnost određene destinacije. Ovogodišnji posjet novinarke hvarskoj Palmižani, na kojoj se jedu svjetske delicije pripremljene od strane poznatih chefova, rezultirao je pričom u kojoj spominje fenomen medijske skupoće i potiče rasprave – u jednu ruku kako je jastog na Palmižani precijenjen, a s drugu, pak, obrana destinacije od strane drugih koji kažu da je jastog jeftiniji nego u Makarskoj. Urednici su svjesni ovog hrvatskog fenomena te ga potiču znajući da takav sadržaj publika voli i da je to dobra tema za polarizaciju publike te da se od takve teme uvijek stvore dva tabora: jedan koji cijene brani, a drugi koji cijene napada i slično.
Čemu točno služi ta tema?
Pa moguće je da ona služi upravo kao komunikacijska burza. Primjerice, da ljudi ovim mehanizmom pokušavaju vidjeti jesu li dobro pozicionirali svoje cijene. Trebaju li poskupiti još ili malo “ohladiti.” Da vide koliki je interes publike za njihovu ponudu… Za razliku od prijašnjih ljeta kada smo vidjeli korekciju cijena “na više” tijekom srca sezone, ove godine to nismo doživjeli. Tako je bilo i medijskih napisa kako neki objekti zbog podizanja cijena zjape prazni unatoč dobrim rezultatima sezone. S druge strane, fenomen “medijske skupoće” služi i destinacijama kao promotivni alat da bi promovirali ekskluzivu svojih proizvoda. Naše elitne destinacije poput Dubrovnika i Hvara često koriste ovakvu promociju da bi posjetiteljima unaprijed dali do znanja da kod njih trebate doći financijski pripremljeni, odnosno da procijenite je li to za vaš džep. Skupoća je u ovom slučaju dobar alat, ali s tim treba biti oprezan da ne biste izgubili svoju publiku – barem u smislu da vas preporučuju drugima ako već ne dolaze sami koristiti vašu uslugu. S treće strane, zahvaljujući alatima moderne komunikacije možete pronaći liste najjeftinijih mjesta i usluga kojih na određenoj destinaciji možete iskusiti, tako da uz normalne cijene možete uživati u ekskluzivnim destinacijama što Hrvatska zasigurno jest.
Koliko bi vi naplatili kavu?
Oko ove teme nema zaključka jer će se rasprave opet nastaviti. Ako vam nedostaje tema za kratke ljetne razgovore i čuveni “small talk”, slobodno otvorite temu skupoće. Naime, ljudi će vam vrlo rado dati svoje mišljenje. Meni je tako jedan kolega citirao cijene kave (u lipu) s različitih destinacija u Hrvatskoj ali, također govorio (opet u lipu) i o različitim cijenama kave na istim destinacijama. U ovoj raspravi čak ne morate ni zauzeti stranu jer onaj koji kupuje i onaj koji prodaje nemaju istu perspektivu i poglede na cijenu. Ali, eto ljetne vježbe – pokušajte se staviti u cipele druge strane. Ako kavu prodajete, pokušajte vidjeti koliko ste je vi spremni platiti na određenim mjestima (destinacija, ambijent, pogled i slično). S druge strane, ako ste kupac, zamislite po kolikoj bi je cijeni vi prodavali da imate, recimo, kafić na Stradunu. Vjerujem da će vas ova vježba itekako zabaviti. U tom tonu možete nastaviti uživati u ostatku odmora ili u povratku na posao.
Izvor: Poslovni dnevnik
