Kolika bi nam plaća bila dovoljna za dostojan život?
U nedavnoj saborskoj raspravi o izmjenama Zakona o minimalnoj plaći, koja iznosi 3.400 kuna neto i prima je oko 52 tisuće radnika, čule su se i kritike kako minimalna plaća iznosi samo 25 posto dostojanstvene plaće, što su neki zastupnici ocijenili krajnje neljudskim.
Minimalna plaća i dalje je daleko ispod praga siromaštva. Neljudski je raditi za 3.400 kuna mjesečno, pogotovo kad znamo da je prema sindikalnoj metodologiji koja uključuje troškove stana, režije, hrane, školovanja, odjeće, obuće, pristup zdravstvu, prometu...kao dostojanstvena plaća izračunata ona od 10.400 kuna. S dvije minimalne plaće po 3.400 kuna u četveročlanoj obitelji, nema ni 'd' od dostojanstvenog života. S takvim mizernim primanjima nemoguće je platiti režije, školovati djecu i zdravo ih hraniti, a kamoli podići kredit za stan ili automobil ili otići na neko putovanje ili koncert. U Sloveniji je primjerice zajamčena bruto minimalna plaća 1.024 eura, odnosno oko 7.700 kuna.
Iako je Hrvatska u zadnjih pet godina napredovala po kriteriju udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći s 38 posto na više od 46 posto, pitanje je kolika je njezina kupovna moć. Po tom smo kriteriju među najlošijim đacima Europske unije, zajedno s Bugarima zacementirani smo na samome dnu EU-a.
Po velikom dijelu troškova osnovnih potrepština smo u europskom prosjeku što pokazuje koliko je dubok jaz između naših troškova života i prihoda. Ogroman dio plaće, nešto manje od 30 posto odlazi nam troškove hrane koji rastu iz dana u dan, dok je taj postotak u razvijenijim europskim zemljama između pet i osam posto, a prosjek EU-a je između 11 i 15 posto. Zato kupujemo na akcijama, često je to hrana sumnjive kvalitete i na samome isteku roka trajanja.
Ako pitate naše građane kolika bi trebala biti plaća koja bi im omogućila život dostojan građana Europske unije, s kojom bi mogli platiti kredite i režije, školovati djecu, kupiti hranu, nužnu obuću i odjeću, otići na godišnji odmor i koju kunu uštedjeti, reći će cifru o kojoj mnogi mogu samo sanjati: upravo onoliku koliko imaju zastupnici u Saboru i gradonačelnici – oko 2000 do 2500 eura. Odnosno između 15.000 i 20.000 kuna.
Naš je problem i činjenica što je odnos između najniže plaće u Hrvatskoj i one najveće, koje su ponekad zaštićene tajnim menadžerskim ugovorima, čak 50 puta, što se također moglo čuti u nedavnoj saborskoj raspravi o plaćama. Diferencijacija, odnosno nejednakost u plaćama, najizraženija je u Bugarskoj, Rumunjskoj i Letoniji. U te tri zemlje, deset posto najslabije plaćenih radnika zarađuje četiri puta manje od osoba koje se prema plaćama nalaze u top deset posto zaposlenika. Kod nas je ta razlika jedan prema 3,3, kao i u Mađarskoj.
Izvor: Slobodna Dalmacija
